Sinoć se održala polufinalna večer Eurovision natjecanja za pjesmu Europe (iako je davnih dana to natjecanje izašlo van granica Europe!).
Iako se mi ne natječemo na tom natjecanju, ljubitelj sam te parade i nekako mi je teško ignorirati sve to skupa bez obzira što mi želimo biti super cool i kao nama to ne treba. Godina pratim to natjecanje i jako dobro se sjećam pobjede Rive iz Zadra i Emilije Kokić pa onda i Zagreba i Tajči i cijelog tog ozračja tada. Iako se kroz godine samo natjecanje izmijenilo, meni se nekako čini da naši to nikada nisu dovoljno ozbiljno shvatili. Primjerice Šveđani natjecanje Eurosonga shvaćaju smrtno ozbiljno i njima je ispadanje u polufinalu bilo ne prihvatljivo. Kako su reagirali? Otkazima cijelom timu koji je radio na tom natjecanju. Kako je to rezultiralo? Pobjedom Švedske!
A kako to kod nas izgleda? Tamo 90tih bili smo simpatizirani zbog rata. Osim Danijele, nitko nije imao nimalo zapaženi nastup i nekako mislim da je upravo ona naš jedini svijetli trenutak Eurosonga (ona prijašnja natjecanja neću spominjati - gledam samo od 90tih do danas!). Sjetimo se samo Dore i biranja pjesama. Svaki put kad bi se na tom natjecanju pojavio netko imalo zanimljiv, mi smo išli na zihera pa smo slali redom ono što je godinu prije pobijedilo na Eurosongu, a onda bi se na natjecanju pojavila recimo Finska i pomela konkurenciju. Nije da mi nismo imali svojih konja za trku... ali osobno nikad nisam shvaćala kako, pomoću kojeg matematičkog izračuna su došli do "pobjednika" Dore?
Onda u malo modernija vremena kad su susjedi počeli biti bolji od nas, čak i osvojivši Eurosong mi smo nekako tapkali na istom mjestu. Pa smo napokon odlučili napraviti biranje pjesme po uzoru na susjede. Sjećam se 2011 i biranja između Jacques Houdeka i neke tamo njemačke povratnice Darie Kinzer??!! jer hej pa Eurosnog je u Njemačkoj te godine pa zašto ne bi im dali domaću curu koja živi tamo!
I ne samo da ćemo birati izvođača već i pjesmu pa tako Jacques i njegova Stotinama godina nama nisu dobre, ali povratnica i njena Break a leg (koja je kasnije korektirana na Celabrate) nam je bio odabir godine!
Po meni definitivno pobjednik 2011!
I pokušaj.....
Nekako mi se čini da nije tu bilo pitanje samo glasovnih mogućnosti, jer realno, nitko, ali nitko nema glas kao Žak i to što on može otpjevati - rijetko tko na Eurosnogu može! Ali vizualno - ej Žak je veliki čovjek! A što naši ne vole... jer on ne može biti sexy curicama jer je debeli, njega nitko valjda ne želi gledati takvog i tko bi onda glasao na natjecanju za naj pjesmu za nekog takvog??!!
Da baš tko bi... Srbija bi i to u vidu Bojane Stamenov! Iako volimo reći za njih da su ovakvi ili onakvi, Srbija je do sada pokazala više sluha i duha za ovo natjecanje od nas! Osim što su osvojili Eurosong, pokazali su da imaju što i ponuditi. Gay ili ne gay, debeli ili ne - srbi nekako pogode u srž onog što se traži i spoje sve elemente koji im donose uspjeh! Ako nisu pobjednici, barem su pri samom vrhu!
Bojana ima glas, ima pjesmu i ima stas! Jer stas nije samo 90-60-90! Mlada, samouvjerena žena koja zna i može pjevati i to je pokazala. A što je više privlačno od samouvjerenosti i dobrog glasa koji vas hipnotizira - ono što u nekim popularnim natjecanjima vole reći X faktor! Ona ga ima! Nisu kalkulirali sa njenim kilogramima, nisu se bojali kako će to ispasti jer nisu površni kao što mi ovdje znamo biti.
Voljela bih reći da naš Žak nije otišao na Eurosong zbog lošeg glasa, ali prije je to bilo zbog stasa! Ali to nije samo u glazbenoj industriji, ista stvar je i u drugim sferama života. Uvijek će te netko osuđivati na temelju tvog izgleda i reći ti : smršavi, podigni grudi, smanji nos, napumpaj usne, nabaci mišiće, potamni, ali ne previše, makni tetovaže...... možda jednog dana će biti dovoljno biti samo čovjek!
Nema komentara:
Objavi komentar